Hrvatska može postati regionalno energetsko čvorište

Premijer Plenkovć dao je intervju za njemački tjednik »Focus« o ulasku u eurozonu, zapadnom Balkanu i energetskim izazovima

Intervju novinarke Gudrun Dometeit s predsjednikom Vlade donosimo u prijevodu s njemačkog.

Hrvatska će početkom iduće godine uvesti euro. Zar to nije dosta nepovoljan trenutak? EU se nalazi u raznim krizama i inflacija je iznimno visoka.

Nakon 9 i pol godina u EU to dolazi upravo u pravom trenutku. Mi smo smanjili javni dug i dobili najbolje ocjene kreditnih agencija. U stanju smo logistički i tehnički zamijeniti kunu eurom. 75 posto svih štednji i depozita u Hrvatskoj već je oročeno u eurima, polovina kredita se izdaje u eurima, polovina trgovine se odvija s članicama europodručja, i dvije trećine turista u Hrvatskoj dolazi iz zemalja europodručja. Uvođenje eura je dakle prirodni korak. I kao članica europodručja puno smo bolje zaštićeni u globalnim krizama. Znamo da Europska središnja banka stoji iza nas.

Mnogi Hrvati se boje daljnjeg povećanja cijena. Kako ih mislite umiriti?

Naša inflacija će u ovoj godini iznositi otprilike 10,2 ili 10,3 posto. To je više-manje kao i u Njemačkoj. No ona nema veze s prelaskom s kune na euro, već s ruskom agresijom na Ukrajinu, krize povezane s opskrbom hrane i s energetikom.  Pomogli smo svim našim građanima, gospodarstvu i posebno onim najranjivijima sa sveobuhvatnim paketom u iznosu od preko 3 milijarde eura.

Ali u pojedinim državama su se nakon uvođenja eura osjetno povisile cijene.

Pomno smo proučili iskustva drugih zemalja i prema tome su poskupljenja u normalnim vremenima bila razmjerno niska, do najviše jedan posto. Jasno, ovo sada nisu normalna vremena. Međutim, uvjeren sam kako je naše gospodarstvo prilično stabilno. Hrvatski Ured za statistiku ispravio je procjenu o rastu u 2021. na 13 posto. Jedan od najviših u Europi. Prema našim procjenama u 2022. će gospodarstvo rasti za 5,7 posto.

Ulazite i u schengenski prostor 1. siječnja 2023..Kako želite osigurati da na granicama više ne dođe do tzv. "pushbackova" izbjeglica odnosnokako hrvatska granična policija ne bi migrante brutalno odbacivala?

Imamo 6000 policijskih službenika na preko 1300 kilometara dugoj granici s Bosnom i Hercegovinom, Srbijom i Crnom Gorom. Svjesno smo se odlučili protiv zidova, graničnih prepreka, bodljikave žice ili drugih fizičkih prepreka. One bi također odvajale Hrvate od Hrvata. Umjesto toga policije surađuju u uskoj koordinaciji jedne s drugima. I puno novaca EU-a se usmjerava u nadzorne sposobnosti. Naše granične policajce obučavamo u skladu s nacionalnim i europskim pravom. Ispitali smo pojedine incidente koji nisu bili u skladu s time.

Upravo je u Berlinu bio održan još jedan susret država zapadnog Balkana. Unatoč napredcima u suradnji tih zemalja, one i dalje jako dugo sjede u čekaonici EU-a. Riskiramo li prepustiti regiju Kini ili Rusiji?

Sastanci EU-a s državama zapadnog Balkana na najvišoj razini odvijali su se u većim razmacima nakon Zagreb summita 2000. Sada imam osjećaj kako dolazi do redovnijih susreta. Sljedeći je predviđen početkom prosinca u Tirani. Angela Merkel bila je apsolutno svjesna tih praznina i sama je pokrenula inicijative koje sada Olaf Scholz nastavlja. Što više EU oklijeva, to više svjetskih regija prepušta Kini, Rusiji ili Turskoj. Ona mora razumjeti kako se tu ne radi samo o proširenju, već o europskom teritoriju. Države zapadnog Balkana su okružene članicama EU-a, one ne mogu nigdjedrugdje. Zbog toga bismo trebali proces integracijaubrzati.

Imate li datum na umu?

Ne, predugo radim ovaj posao da bih se kladio na datume. Kada sam bio mlađi i dosta entuzijastičan, svake godine od 2006. sam prognozirao ulazak Hrvatske u EU. Na kraju se to dogodilo tek 2013. godine.

Srbija ionako ne izgleda uvjerena, uvijek ponovno traži blizinu Rusije.

Srbija se mora opredijeliti. Ne može se sjediti na dvije stolice. S jedne strane glumeći "good guya" za stolom EU, a s druge pobuđujući gospodarske i povijesne veze s Rusijom. Tada postaješ nevjerodostojan. Sada je vrijeme za donošenje odluka.

Stječe se dojam da je Ukrajina privilegirana i brzo je dobila obećanja o članstvu u EU. Nije li to malo nepravedno prema državama koje toliko čekaju?

Ne bih govorio o privilegiranosti Ukrajine, s obzirom na Krim koji je anektirala Rusija, borbu za Donjeck, Lugansk, Zaporožje, deportaciju djece. Ovo što sada proživljava Ukrajina zapravo je nezamislivo. Njihova nevjerojatna hrabrost zaslužuje našu podršku. Proći će još dosta vremena do ulaska u EU. Kada se zemlji ponudio status kandidata radilo se o slanju političke poruke u kritičnom trenutku.

Kako biste opisali trenutno raspoloženje u EU? Čini se da ih rat dijeli na Istok i Zapad ili na starui novu Europu. Balti i Poljaci su nepokolebljiviprema Rusiji i bezuvjetno pomažu Ukrajini. Koja je Vaša vlastita pozicija?

Naša pozicija je čvrsta podrška Ukrajini. Nikada nisam vidio tako veliku solidarnost kao sada prema Ukrajini. Ako se sjetim Hrvatske početkom 90-ih, imali smo sankcije i oružje se moralo nabavljati ilegalno. Postoji nekoliko nijansi, ali u osnovi EU jevrlo složna. Ljudi na Zapadu nisu navikli da si odjednom ne mogu priuštiti benzin za svoje automobile ili da možda nemaju struje kod kuće. Ja se barem sjećam svoje mladosti u bivšoj Jugoslaviji kada smo imali restrikciju struje ili smo imali benzin samo svaki drugi dan. Priuštiva energija stoga mora imati prioritet te špekulanti ne smiju iskorištavati situaciju.

Nema gubitka povjerenja u Njemačku?

Njemačka je najveća zemlja u EU, najveća ekonomija, članica utemeljiteljica i jedan od najvećih uplatitelja u proračun. Zajedno s Francuskom radi na dubljoj integraciji. Mislim da je pitanje "možemo li se osloniti na Njemačku?" retoričke naravi. Situacija je iznimna i svatko mora dati sve od sebe kako bi zaštitio vlastito stanovništvo i gospodarstvo ne gubeći iz vida europsku perspektivu.

Mnogi kritiziraju kancelara Olafa Scholza jer je s oklijevanjem slao oružje Ukrajini. Jesu li kritičari u pravu?

Možda su postaje različite dinamike na početku, ali sada, čini mi se ide sve u dobrom smjeru.

Većina političara i stručnjaka žele više oružja za Ukrajinu. Koji je ispravni put prema miru?

Kod nas se radilo o neljudskoj agresiji Miloševićevog režima u Srbiji. Mi smo na okupaciju teritorija između 1991. i 1995. reagirali s dvije vojne operacije i oslobodili oko 75 posto tog teritorija. Još važniji korak bila je integracija Istočne Slavonije u naš ustavno-pravni poredak - bez ispaljenog metka. Radilo se o jedinoj uspješnoj misiji UN-a na europskom tlu nakon Drugog svjetskog rata. Ona je zahtijevala hrabrost i jake ličnosti, koje su ulijevalepovjerenje, kao i međusobno poštovanje. Do te točke još nismo došli u Ukrajini. Trajat će još jedno vrijeme dok to iskustvo Hrvatske bude Ukrajini od koristi.

Vratimo se na Vašu zemlju. Hrvatska želi postati središte energetske opskrbe za Europu. Što to točno znači?

Na otoku Krku imamo naftni i LNG terminal, koji smo tek otvorili prošle godine. Potonji je stajao 235 milijuna eura i može opslužiti 50 brodova godišnje. Sada bismo rado napravili plinovod preko Ljubljane i Salzburga sve do Bavarske. Također, bismo željeli nabaviti drugi brod s kapacitetom od 15 milijardi kubičnih metara na godinu, to bi osiguralo našu stratešku autonomiju. Želim od Hrvatske napraviti regionalno energetsko čvorište. Bavarska nam je do sada slala turiste, zašto mi uskoro ne bismo prema Bavarskoj slali plin? U nedavnim susretima upoznali smo kancelara Scholza s mogućnostima proširenja hrvatskih kapaciteta za uvoz i transfer LNG-a, koji je pokazao zanimanje te ćemo nastaviti razgovore o ovoj temi s Njemačkom i ostalim zainteresiranim partnerima.

Intervju u izvodniku (JPEG)