O tursko-europskim odnosima u emisiji »Druga strana«
Potpredsjednik Odbora za vanjske poslove EP-a Andrej Plenković osvrnuo se u razgovoru s urednikom Željkom Kardumom na ekonomsku i političku snagu Turske, njezin dugogodišnji proces pristupanja EU, odnose Turske i Hrvatske, njezinu ulogu u izbjegličko-migracijskoj krizi te njezinu europsku budućnost
Plenković je istaknuo kako je Turska specifična zemlja u europskom susjedstvu koja je članica G20 i predstavlja regionalnu silu. Dodao je kako njen poseban odnos s EU traje još od 1963. godine od Sporazuma o pridruživanju iz Ankare i kako praktički više od 50 godina Turska ima put koji je po mnogo čemu jedinstven. Naime, Turska je u više navrata pokušavala dići svoj status od pridruživanja prema pregovorima o članstvu, a od 2005. godine, zajedno s Hrvatskom, vodi pristupne pregovore koji su praktički zastali od 2013. do početka ove velike izbjegličko-migracijske krize.
Govoreći o ekonomskim pokazateljima Plenković je rekao kako Turska s BDP od oko 800 milijardi dolara, svojom mnogoljudnosti i prilično niskim stupnjem nezaposlenosti zasigurno generira ekonomski rast i u tom pogledu je respektabilna zemlja.
Kada je riječ o pristupanju Turske EU kao važnu konotaciju Plenković je istaknuo kako bi Turska po broju glasova u Vijeću i zastupnika u EP-u bila druga iza Njemačke. Naglasio je kako u EU već danas živi oko 10 milijuna Turaka i kako su oni bitan ekonomski faktor za gospodarstvo, osobito Njemačke, budući je turska populacija u toj zemlji bitna i kod glasovanja. U smislu političkih zapreka u procesu pristupanja prije svega treba voditi računa o raspoloženjima u javnostima ključnih država članicama, poput Njemačke ili Francuske, gdje je potrebno još puno senzibiliziranja javnosti i političke pedagogije da se na neki način pokuša privoliti stanovništvo da Turska postane članica EU. Ujedno, potrebno je voditi računa da je pregovarački okvir za Tursku koji je usvojen u prosincu 2004. godine, na istom Europskom vijeću kao i za Hrvatsku, ipak donekle drukčiji jer konačni cilj tih pregovora koji se vode o pristupanju može, osim članstva, biti i poseban privilegiran odnos. U tom smislu Plenković je rekao kako su već tada europski lideri na određeni način stavili svojevrsnu ogradu misleći da možda za Tursku, s obzirom na njenu brojnost i gospodarsku snagu, treba predvidjeti jedan drugi status.
Imajući u vidu intenzivan dijalog koji se odvija posljednjih nekoliko mjeseci, neosporno je da je Turska ključan partner EU, rekao je Plenković. Postala je ne samo prihvatljivija već i referentna kako da se dođe do kontroliranog priljeva migranata. Turska ima vrlo specifično i zahtjevno okruženje, te kao što je u stanju kontrolirati ulazak izbjeglica i migranata u zemlju, tako se od Turske očekuje da kontrolira i njihov izlazak. To je posebno važno u Egejskom moru gdje su grčki otoci vrlo blizu turske obale i gdje se ogroman broj tragedija dogodio proteklih mjeseci. U tom kontekstu EU očekuje od Turske da osnaži svoje kapacitete i ne dopuša nekontroliran i nereguliran tijek migranata prema EU, rekao je Plenković. Za tu svrhu EU je kroz Akcijski plan predvidjela 3 milijarde eura snažne financijske potpore Turskoj, čiji će se dio generira iz proračuna EU, a dio će dati države članice. Istovremeno, Turska je proteklog tjedna otvorila poglavlje 17. – Ekonomska i monetarna politika – na čije se otvaranje čekalo dvije godine, te trenutno ima 15 otvorenih poglavlja i jedno privremeno zatvoreno. Vidimo da EU radi na tome da novu metodologiju pregovora, temeljenu na iskustvu s Hrvatskom i načinu vođenja pregovora koji se sada primjenjuje na Crnu Goru i Srbiju, na određeni način uvede i u proces pregovora s Turskom, a posebno na sistemska poglavlja 23 i 24, rekao je Plenković.
Hrvatski odnosi s Turskom su na vrlo visokoj razini pri čemu se ne smije zaboraviti prisne odnose na početku '90-tih godina gdje se dijalogom predsjednika Tuđmana i tadašnjeg predsjednik Demirela zajedničkim akcijama stabilizirala situacija u BiH. Pritom treba voditi računa da se nakon tragedije u Srebrenici u ljeto 1995, Turska diplomatski angažirala i bila je sretna što su hrvatske snage zajedno s bošnjačkim snagama spriječile novu Srebrenicu u Bihaću. Takvo partnerstvo je vrlo stabilno, a to potvrđuju i naši gospodarski i politički odnosi. Hrvatska je jedna od onih zemalja koja podupire Tursku na njenom putu u EU, uvažavajući sve specifičnosti tog procesa.
Zaključno je Plenković rekao kako je u ovom trenutku Turska u procesu prilagodbe te kako je važno da Turska bude sekularna država, da slijedi demokratske standarde zapadnoga svijeta, te da je njena uloga na Bliskom Istoku kao i njeni odnosi s Rusijom, Iranom, Saudijskom Arabijom izuzetno bitna za šire globalne odnose.